:25:03
u nadi da æemo otiæi avionom.
:25:09
Sjeæam se da je moj
tata imao gotovinu,
:25:11
iako je bila sasvim beskorisna.
:25:16
Jo oko 20 000 ljudi,
je imalo istu ideju.
:25:21
Rulja se uskomeala.
:25:25
Sestrina ruka mi je iskliznula.
:25:29
Sjeæam se da je zemlja
bila meka.
:25:33
Pogledao sam dolje,
i stajao sam na ljudima.
:25:38
Kao tepih. Ljudi
koji su pali...
:25:42
Negde u rulji je bilo
inficiranih. Brzo se irilo.
:25:46
Niko nije mogao pobjeæi.
Mogao si samo da se penje.
:25:51
Da se penje po ljudima.
I penjao sam se.
:25:54
I popeo sam se na
vrh nekog kioska.
:25:59
Kad sam pogledao dolje,
nisam mogao razaznati ko je bio inficiran a ko ne.
:26:04
Onda sam video tatu.
Ne mamu ili sestru...
:26:08
..nego tatu.
:26:12
Njegovo lice...
:26:18
Selena je u pravu.
Treba da bude zahvalan.
:26:22
Nemamo vremena da se vratimo u radnju prije mraka. Bolje da prenoæimo ovdje.
:26:30
Moja soba je na katu.
Vas dvoje moete tamo.
:26:32
Ne, spavat æemo svi u istoj sobi.
Sigurnije je.