:27:13
Kada bismo samo mogle
ostati vani cijelu noæ
:27:16
i promatrati izlazak mjeseca.
:27:19
Blanche mi je rekla da Sara pie pjesme!
:27:23
Pronala je jednu na podu,
posveæenu Mirandi.
:27:28
Ona je siroèe.
:27:36
Sara me podsjeæa na malo lane
koje sam jednom donijela u kuæu.
:27:42
Njegovala sam ga, ali je uginulo.
:27:48
Mama je uvijek govorila
da je bilo osuðeno.
:27:52
Osuðeno?
to to znaèi, Irma?
:27:55
Osuðeno da umre, naravno.
:27:58
"Djeèak je stajao
na krovu u plamenu,
:28:00
s kojega je morao pobjeæi...
:28:03
Zaboravila sam ostalo.
:28:05
Ja mislim da sam i ja osuðena.
Uopæe se ne osjeæam dobro.
:28:11
Kada bi bar na trenutak uutjela.
:28:15
Jadna Edith.
Uskoro æemo se vratiti.