Blue Velvet
prev.
play.
mark.
next.

:12:07
Otkud si znala?
:12:13
Znam. Seæam te se iz škole.
-Stvarno.

:12:19
Viši razredi? -Da.
-Kako škola? -Užasno, dosadno.

:12:24
Dakle, sve po starom.
-Šta sada radiš?

:12:28
Došao sam zbog oèeve bolesti.
-Žao mi je.

:12:33
Šta znaš o uvetu? -Zar ti moj tata
nije rekao da æutiš?

:12:37
Da, ali ti si pomenula.
Znaš li nešto?

:12:40
Znam samo ponešto.
:12:43
Èujem koješta.
-Da?

:12:46
Moja soba je iznad
tatine kancelarije. -Kancelarije?

:12:50
Èula sam ponešto o uvetu.
-Da... i?

:12:55
Pomešala sam nekoliko sluèajeva.
:12:58
Stalno se pominje ime te pevaèice.
:13:01
Živi u zgradi nedaleko od tebe.
:13:04
Nije daleko od poljane
na kojoj si našao uvo.

:13:07
Èudan svet, zar ne?
-Jeste.

:13:10
Znaš li u kojoj kuæi ona živi?
-Blizu je. Jezivo.

:13:15
Pratili su je neko vreme,
ali to nije tatin sluèaj.

:13:22
Dakle, treba brzo
da se vratiš kuæi?

:13:25
Baš i ne. Zašto?
-Pa...

:13:29
Hoæeš da vidiš zgradu?
-Da.

:13:32
Hajde, pokazaæu ti.
-Dobro.

:13:38
Hej, luèe!
:13:43
To je njena zgrada.
Stanuje na sedmom spratu.

:13:54
Hajde.

prev.
next.