:49:02
Kad sam bio
esnaestogodinjak...
:49:06
Kupio sam svoju prvu kuèu...
:49:09
u najgorem kvartu u gradu.
:49:14
I sredio sam ju.
:49:18
Te sam kupio jo dvije...
:49:22
i nastavio sam tako.
:49:27
I imao sam sve to sam
mislio da sam oduvijek elio.
:49:35
Ali jo nije bilo dovoljno.
:49:42
A onda su stigle dame.
:49:47
Zna, ona vrsta
koju privuèe uspijeh .
:49:56
I njima nije bilo vano...
:50:00
da sam mucao
i jedva govorio.
:50:05
to otuðeniji sam postajao
to vie im se je to vie sviðalo.
:50:11
To su prihvatili
kao znak snage.
:50:15
Pa sam poèeo igrati igre...
:50:18
samo da ostane interesantno.
:50:22
A igre su postale
naèin ivota.
:50:26
Lavirint.
:50:29
Sad mi je jasno...
:50:31
da nisam mogao izièi
iz toga, èak i da sam htio.
:50:36
Ako me eli...
:50:39
doði ovdje i primi me.
:50:43
Zna, ja mogu otièi...
:50:48
u blo koji otmjeni
restoran koji hoæu.
:50:53
Mogu sjediti za svojim stolom.
:50:59
Ali ne mogu progutati
svoju prokletu hranu.