:21:03
Jeste li ikada bili u Grand Canyonu?
:21:06
- To sam oduvijek namjeravao.
- Ja sam bio tamo.
:21:08
- Samo je devet sati vonje odavde.
- Znam. Mislili smo tamo povesti i sina.
:21:13
- Koliko mu je godina?
- 15.
:21:15
Vjerojatno ne bi htio iæi s vama.
:21:18
Vjerojatno bi iao s prijateljima
i curom. Propustili ste priliku.
:21:22
- Kako se zove?
- Roberto.
:21:25
Po Robertu Clementeu.
:21:27
Bez zafrkancije?
:21:29
Èovjeèe, priutite si Grand Canyon.
:21:32
- Prelijepo je, ne?
- Da je lijepo, lijepo je.
:21:35
Ali nije u tome stvar. Moete
sjesti na sam rub kanjona. Ja jesam.
:21:39
Sve sam uèinio.
Spustio se u kanjon, prespavao tamo.
:21:43
Ali, ono to me oborilo bilo je
sjedenje na rubu te stare stvari.
:21:47
To stijenje, èovjeèe,
litice i stijenje... tako je staro.
:21:52
Trebalo je toliko vremena da bi se
kanjon oblikovao. I jo nije dovren.
:21:56
To se dogaða ba onda
dok sjedi tamo i gleda.
:21:59
To se dogaða i ba sada
dok sjedimo u ovom runom gradu.
:22:10
Kad sjedi na rubu te stvari,
shvati da smo mi ljudi nitavni.
:22:15
Strano smo pametni i mislimo
da je sve to uèinimo strano vano.
:22:19
Mislimo da nae vrijeme provedeno
tamo neto znaèi stijenama.
:22:22
Postojanje cijelog ljudskoga roda
samo je trenutak za njih.
:22:25
A pojedinac? Tako mali djeliæ vremena
da se ne moe ni imenovati.
:22:29
- Pokuavate me razveseliti?
- Tako je.
:22:33
Stijene su mi se praktièki rugale.
:22:36
Meni i mojim brigama.
Bili smo zabavni Grand Canyonu.
:22:41
Znate kako sam se osjeæao?
Kao muha koja sjedne na guzicu krave
:22:45
koja preiva uz cestu
po kojoj se vozite stotku na sat.
:22:51
- Maleno.
- Tako je. Maleno.
:22:57
Ja sam Mack.