:38:02
Da.
:38:04
Drao si lutkicu koja
je uvijek igrala.
:38:07
Pod tim drveæem su ti smetali
jedino odrasli koji
:38:12
su se alili na komarce.
:38:20
Kada su odsjekli tvoje
lokne,
:38:23
da bi lièio na djeèaka,
:38:25
nisi plakao.
:38:28
Iako si elio.
:38:31
Ali je tvoj nos tada
pobijelio.
:38:39
Za vrijeme nastave si
volio gledati kroz prozor.
:38:45
Prozori su bili veoma visoki.
:38:48
Sa zastorima od
zamuæenog stakla.
:38:51
Osim onih na vrhu,
:38:55
koje je uèitelj otvarao dugim
tapom sa kukom na kraju.
:39:03
Uvijek si se smjetao u klupe iz
kojih si mogao vidjeti
:39:09
pokrete drveæa, ptice
i oblake.
:39:16
Sve do jednog momenta.
:39:19
Od, kada si rijeio
odrasti.
:39:22
Po svaku cijenu.
I to je prije moguæe.
:39:25
elio si postati
arhitekt.
:39:28
Da gradi kole od
stakla..
:39:31
koje bi se rotirale, prateæi
kretanje sunca.
:39:34
A tokom noæi, dok
djeca spavaju,
:39:36
uèitelji bi kolu postavljali
na startnu poziciju.
:39:45
Kada si uao u 14-tu,
:39:50
ti si se zaljubio,
:39:52
u djevojèicu Mildu Kosewort.
:39:57
Oh, da!