Lisbon Story
prev.
play.
mark.
next.

1:09:02
Ili, da li je moguæe da on ima
neku svoju svrhu,

1:09:08
èak i bez postojanja ljudi?
1:09:13
Mi želimo oponašati Boga.
1:09:20
Zato postoje umjetnici.
1:09:23
Umjetnici žele ponovo
napraviti svijet,

1:09:27
kao da su mali bogovi.
1:09:33
I oni to rade...
1:09:38
Oni konstantno iznova izmišljaju
1:09:44
povijest, život, stvari
koje se dešavaju u svijetu,

1:09:50
stvari za koje mi mislimo
da su se desile,

1:09:53
ali samo zato što vjerujemo...
1:09:56
Zato što, na kraju krajeva,
mi vjerujemo u pamæenje.

1:10:02
Zato što je sve veæ prošlo.
1:10:06
Ali tko može biti siguran da se zaista
desilo ono što mi mislimo da se desilo?

1:10:14
Koga da pitamo?
1:10:17
Zato, ovaj svijet,
1:10:20
ova pretpostavka, je samo iluzija.
1:10:23
Jedina stvarna stvar je pamæenje.
1:10:27
Ali pamæenje je pronalazak.
1:10:31
Negdje duboko, pamæenje je...
Hoæu reæi, u kinematografiji

1:10:36
kamera može uhvatiti trenutak.
1:10:41
Ali taj trenutak je veæ prošao.
1:10:44
Kinematografija samo crta
sjenku tog trenutka.

1:10:49
Nismo više sigurni
1:10:52
da li je taj trenutak
ikada postojao izvan filma.

1:10:57
Ili, da li je film dokaz da je
taj trenutak postojao? Ne znam...


prev.
next.