Freeway
prev.
play.
mark.
next.

:25:04
Savetnik sam u školi za momke
sa emocionalnim poremeæajima.

:25:08
-Samo momke? Uopšte nema devojaka?
-Bojim se.

:25:15
Šta tvoja porodica misli
o ovom putu u Stokton?

:25:19
-Trenutno nemam porodicu.
-Svako ima porodicu.

:25:24
-Mnogo ti znaš.
-Da poprièamo o tome?

:25:29
-Ne bih.
-Žalim. Moja nesreæna navika

:25:34
da guram nos gde mu nije mesto.
-Jeste loša navika.

:25:39
Nemoj da ga natrljaš.
To mi je zbog posla.

:25:42
Vidim dete u nevolji i odmah
poèinjem s pitanjima.

:25:47
To mi je druga priroda.
:26:03
poveriti nepoznatom èak i ono što ne možeš
:26:07
da kažeš najboljim drugarima ili porodici.
:26:09
Primetila sam to.
Èudno, zar ne?

:26:12
Veæinu dece s kojom radim
ne moram da ubeðujem

:26:15
da govore o sebi. Samo im
stavim do znanja da sam tu

:26:18
i da mogu prièati o sebi kad god požele.
:26:25
Moj najveæi problem je
što mi je mama u zatvoru.

:26:32
Zvuèi kao prilièno gadna situacija.
:26:35
Zato i idem kod bake.
:26:40
-Mogu li da pitam zašto je u zatvoru?
-Nezgodno je.

:26:46
Zašto bi tebi bilo nezgodno
zbog tuðih postupaka?

:26:49
Ne znam. Nije mi ugodno da
govorim o takvim stvarima

:26:53
jer mislim da sama ispadam
nekakva osoba nižeg tipa.

:26:58
Razumem. Najveæem broju
deèaka sa kojima radim,


prev.
next.