Anna Karenina
prev.
play.
mark.
next.

:35:00
Znaš Kostja,
:35:01
reæi æu ti istinu.
Sam si kriv.

:35:06
Uplašio si se suparnika.
Zašto se nisi borio?

:35:09
Kiti nikada s njim nije mislila
ozbiljno.

:35:11
Bila je privuèena
dobrim izgledom.

:35:16
Reæi æu ti otvoreno.
:35:17
Kada se bude vraæala
iz ljeèilišta,

:35:20
iæi æe u Jergušov,
na miran seoski život.

:35:25
A to nije daleko
odavde, Kostja, zar ne?

:35:28
Nije.
:35:36
Ne znam da li to veæ znaš,
:35:38
ali svejedno mi je.
Reæi æu ti.

:35:40
Ja sam je zaprosio...
:35:43
i bio sam odbijen.
:35:48
Kiti je sada za mene jedna neugodna,
sramotna uspomena. Tome je kraj.

:35:54
Preživljavao sam tamu
poprilièno dobro,

:35:56
ali jedina stvar
u kojoj sam istrajao

:35:58
bio je rad.
:36:00
Stapao sam se i lijepio s njim
svom svojom snagom.

:36:05
Jednom sam izgubio strpljenje
s nadstojnikom,

:36:07
i u bijesu, uzeo sam kosu
i poèeo kositi.

:36:11
To me smirilo.
:36:13
Odluèio sam
kositi... cijeli dan.

:36:25
Radeæi,
:36:27
izgubio sam osjeæaj
za vrijeme.

:36:29
Nisam bio svjestan toga
da li je kasno, ili rano.

:36:33
Ovakva promjena
davala mi je puno zadovoljstvo.

:36:37
Kada sam zaboravljao na rad,
i kosio bez snage,

:36:41
moja linija je i tako bila
dovoljno ravna i glatka.

:36:47
Sve èešæi su bili trenuci
zaborava.

:36:50
Kada nisam
mahao kosom,

:36:54
tada kao da je sama kosa
mahala sobom.

:36:57
Neka vanjska sila
kao da me gurala naprijed,


prev.
next.