:00:39
Hitler je jednom otiao
kod gatare i pitao je:
:00:42
"Kada æu umreti?"
:00:45
A gatara mu je odgovorila:
:00:48
"Umreæe na jevrejski praznik."
:00:50
Hitler je onda upitao,
"Kako to zna?"
:00:54
A ona je odgovorila:
:00:56
"Bilo koji dan kada bude umro,
biæe jevrejski praznik. "
:00:59
Negde u Poljskoj
zima 1944.
:01:01
I ti me pita, kao Jevreja:
:01:04
"Kako si mogao da prièa takve viceve
u vremenu kao to je bilo tada?"
:01:08
Tako smo preiveli.
:01:11
To je bile neto to nam je
pomagalo da nastavimo da ivimo.
:01:14
Sve ostalo,
uzeli su nam nemci.
:01:17
Podigli su visoke zidove sa bodljikavom
icom da bi nas zatvorili u geto.
:01:21
Bili smo izolovani od ostatka sveta,
i godinama nismo imali nikakvih vesti.
:01:26
I mi smo nali utehu u malim stvarima.
:01:31
U crnohumornom vicu.
:01:34
U sunèanom danu.
:01:36
U glasini koja je budila nadu.
:01:37
Zato sam odlazio
i sedeo pored zida getoa...
:01:41
...i gledao u drvo ispod kog
sam prvi put poljubio Hanu.
:01:44
I pored tog zida
je sve i poèelo.
:01:57
Sa jednim jedinim listom novina.