Les Enfants du marais
prev.
play.
mark.
next.

:13:00
Nikad se nije vratio.
:13:02
Otad, kad god neko proðe pored
kuæe, ona misli da je to on.

:13:17
Samo sekund.
Opet me boli noga.

:13:27
Bolje ti je?
:13:30
Prija mi.
:13:32
Amade, mogu li da ti
postavim jedno pitanje?

:13:36
Znaš da izmeðu nas nema tajni.
:13:41
Koliko veæ ne razgovaraš s ocem?
-Pet, šest godina.

:13:46
Pošto ni pre nije mnogo govorio
osim da me kritikuje,

:13:49
nisam ništa izgubio.
-Nisam to hteo da znam.

:13:52
Zašto više ne razgovarate?
-Zbog glupe svaðe.

:13:57
Jednog dana æu vam isprièati.
:14:01
Dakle, gde ove godine
hoæete da pevate graðanima?

:14:05
Ovde. -Ovde?
Hoæete da kažete, u mom kvartu?

:14:13
U tom sluèaju, ne mogu
da vam pomognem. Žao mi je.

:14:17
Ništa strašno.
Ideš li, Ritone?

:14:21
Znaš, došli smo u tvoj kvart
jer su tu ljudi bogati.

:14:24
Nismo mislili da æe to
predstavljati pitanje ponosa.

:14:28
Dostojanstva.
:14:31
I priloge ne daju bogati.
:14:34
Bogati daju da bi imali mira.
:14:36
Bolje da idemo drugde
da drugima cepamo uši.

:14:41
Slušaj, rekao sam ti da nije
strašno. Znamo da si prijatelj.

:14:46
U stvari, nismo ti
ni zahvalili za pile.

:14:48
Da, neverovatno dobro pile.
-Nije to ništa.

:14:52
Mogu li da vam dam savet? Ako
prolazite pored bankareve kuæe,

:14:57
izbegavajte je. Prepoznaæete je
lako, to je velika bela kuæa.


prev.
next.