Titus

:09:07

O, stanište sveto moje,

:09:10

slatka æelijo
vrline i plemenitosti,

:09:14

koliko sinova mojih je tu

:09:18

koje mi neæeš vratiti više?

:09:44

Èašæeni šutnjom,
kao što to mrtvi rade

:09:47

snite u miru,
pali za svoju zemlju.

:10:04

Daj nam najdiènijeg
zatvorenika, Gota,

:10:07

da mu udove
odsjeèemo i na gomili...

:10:09

Za dušu braæe naše!
...žrtvujemo tijelo njegovo,

:10:12

da se sjene smire,

:10:15

da nas
ne progone na zemlji.

:10:18

Dajem vam
najboljeg koji je preživio,

:10:21

najstarijeg sina
uznemirene kraljice.

:10:24

Ne! Stanite, braæo
Rimljani! Osvajaèu milosni,

:10:30

pobjednièki Tite, smiluj
se suzama koje lijem,

:10:34

suzama majke
zbog sina njena. -Ne!

:10:38

Ako su ti ikada
tvoji sinovi mili bili,

:10:41

o, pomisli da
je i meni moj.

:10:44

Neka ti dovoljno bude
što smo u Rim dovedeni,

:10:47

da krasimo pobjedu
tvoju i povratak tvoj,

:10:50

robovi tvoji
i rimskog jarma.

:10:53

Moraju li sinovi moji
biti na ulicama pobijeni,

:10:57

zbog hrabrih djela što
za zemlju svoju uèiniše?