Titus

:30:03

i pomraèit sunce,
kao što oblaci nekad èine,

:30:05

u grudi svoje
kad ga sakriju.

:30:08

O, brate, govori o moguæem
i ne zalazi u duboku krajnost.

:30:15

Nije li moja bol duboka
i bez dna? Neka mu izraz

:30:21

bezdan bude. -Ali neka
razum vlada tugom tvojom.

:30:26

Da ima razloga ovoj bijedi
granice boli bih postavio!

:30:35

Kada nebo plaèe,
zar ne plavi zemlju?

:30:41

Kad vjetrovi bjesne,
zar more ne poludi,

:30:47

prijeteæi nebu
licem podbulim?

:30:51

Hoæeš razlog
ovom neredu?

:30:58

Ja sam more.

:31:02

Èuj šum njenih uzdaha.
Ona je nebo što plaèe,

:31:08

ja sam zemlja. More
moje burkaju njeni uzdasi.

:31:15

Zemlja moja mora,
njenim stalnim suzama,

:31:18

biti preplavljena,
potopljena i utopljena.

:31:23

Ne mogu skriti njenu bol,
nego ih, kao pijanac, povraæam.

:31:26

Pusti me.

:31:31

Gubitnike treba pustiti
da olakšaju svoju dušu

:31:35

gorkim jezicima svojim.