Titus
prev.
play.
mark.
next.

:49:02
Ovo više nije šala. Starac
je pronašao njihovu krivnju

:49:06
i šalje im oružje,
u stihove umotano,

:49:08
koji više ranjavaju,
nego što oni to slute.

:49:12
Da mudra carica
naša u postelji ne leži,

:49:15
pljeskala bi
Andronikovoj ideji, ali...

:49:20
Nek se odmara
od trudova svojih.

:49:26
Hajde, poðimo, pomolimo
se bogovima za milu majku

:49:30
u trudovima.
:49:33
Molite se vrazima.
Bogovi nas napustiše.

:49:39
Zašto careve trublje trube?
-Zbog radosti jer sina je dobio.

:49:45
Tko to ulazi ovdje?
:49:51
Dobro jutro, gospodari.
Jeste li vidjeli Arona, Maura?

:49:56
Manje ili više crna, nije ni
važno. Evo Arona, što æe ti on?

:50:03
O, plemeniti Arone,
svi smo osramoæeni!

:50:07
Sada pomozi ili zauvijek
jao tebi. -Zašto vièeš toliko?

:50:12
Što to u
naruèju zavito imaš?

:50:14
Ono što bih rado
skrila od pogleda neba,

:50:17
sramotu naše
carice i nesreæu Rima.

:50:20
Porodila se,
gospodari, porodila se.

:50:24
Kako?
-Mislim, porod postelji.

:50:29
Bog joj odmor
dao. Sto joj posla?

:50:32
Vraga.
:50:35
Ona je, onda, majka
vraga, radosnog podmlatka.

:50:41
Nesretan, tužan,
jadan i crn ishod.

:50:44
Evo bebe, odvratne kao žaba,
meðu našim bijelim mladuncima.

:50:49
Carica ga šalje tebi,
èijim je žigom obilježen

:50:55
i traži da ga
vrhom maèa svog krstiš.

:50:58
Zaveži, kurvo!
Je li crno loša boja?


prev.
next.