Titus
prev.
play.
mark.
next.

:27:01
Ne. Ni rijeèi!
:27:04
Da me prepoznaš,
govorio bi sa mnom.

:27:08
Ja nisam lud. Dobro te znam,
ohola carice, moæna Tamoro.

:27:13
Jesi li došla i
po moju drugu ruku?

:27:15
Tužni èovjeèe,
ja nisamTamora.

:27:19
Ona ti je neprijatelj,
a ja tvoj prijatelj.

:27:23
Ja sam Osveta,
iz podzemna carstva,

:27:27
u društvu Silovanja i Ubojstva,
:27:32
da umirim orla
što ti razum kida,

:27:37
pripremajuæi osvetu
tvojim neprijateljima.

:27:42
Poželi mi dobrodošlicu
na svjetlu ovog svijeta.

:27:47
Govori sa mnom
o ubojstvu i smrti.

:28:00
Jesi li stvarno ti,
Osveto i meni si poslana

:28:04
da muèiš moje neprijatelje?
-Da. Zato me pozdravi

:28:08
i poželi dobrodošlicu
meni i mojim pomoænicima.

:28:12
Kako su nalik carièinim
sinovima, a ti samoj carici.

:28:17
Ali, mi smrtnici imamo
loše, lude oèi koje varaju.

:28:22
O, slatka Osveto,
sad ti prilazim.

:28:26
Ako æe te jedne ruke
zagrljaj zadovoljiti,

:28:29
odmah æu te grlit njome.
:28:35
Ovaj razgovor s njim
prilièi njegovom ludilu.

:28:39
Šta god uèinila da
nahranim njegov um bolesni,

:28:42
to vi potvrdite
svojim govorom,

:28:45
jer sad on èvrsto
vjeruje da sam Osveta.

:28:48
Kako je
lakovjeran u toj ludosti,

:28:54
nagovorit æu ga da
pozove svog sina Lucija,

:28:59
Vidite? Evo ga, dolazi.
Moram radit na svojoj predstavi.


prev.
next.