1:33:00
A da te strani novinar
pita ta misli o Paquitu?
1:33:09
Rekao bih da delimo
pozornicu, ali ne i miljenje.
1:33:14
Dobro. Da si ga se odrekao,
znao bih da neto krije.
1:33:23
Videæu ta mogu.
Potrudiæu se. Dobro?
1:33:30
Ne smemo nikome
reæi plan turneje.
1:33:32
Ni roditeljima.
1:33:34
Da ih zatitimo. Odlazak
mora izgledati uobièajeno.
1:33:38
Bez suza i opratanja.
Samo æemo otiæi.
1:33:40
Mora paziti da ne
spakuje previe stvari.
1:33:43
Ne skreæi panju na sebe.
1:33:45
Ali toliko moram poneti.
Tvoje stvari, Leonelove,
1:33:48
Turijeve. Hvala Bogu
to imam Emilijin kovèeg...
1:33:54
Leonelova viza nije
odobrena. Mora u vojsku.
1:34:00
Ali dobili smo dozvole,
rekao si da jesmo.
1:34:04
Jesmo, ali ne za
Leonela. Upravo sam saznao.
1:34:10
Sin mi je, moraju ga pustiti.
1:34:13
Zabranjeno mu je
putovati, nema iznimaka.
1:34:17
Ne moemo ga ostaviti.
1:34:20
Naæi æemo naèin
da ga izvuèemo. -Kako?
1:34:22
Paquito je hteo izvuæi
svoje pa su jo ovde.
1:34:26
Trebali smo poæi kao porodica.
1:34:29
Kunem se, pokuao
sam. Ali nema ustupaka.
1:34:33
U rezervi je sedam godina.
-To nije puno. Prièekaæemo.
1:34:40
Onda æu Turi navriti godine
za vojsku. To je jo 7 godina.
1:34:43
Ne odemo li sad, neæemo nikad.
1:34:50
eli da ostavim sina?!
1:34:53
On je i moj sin.
1:34:55
Kako ga onda moe
ostaviti? Ti idi, Arturo.