:29:02
Surov je, okrutan i mraèan.
Rim je svjetlost.
:29:07
Pa ipak nikad nisi bio tamo.
:29:09
Nisi vidio u to se pretvorio.
:29:12
Ja umirem, Maximuse.
:29:16
Kad èovjek vidi svoj kraj...
:29:18
eli znati da je njegov ivot
imao neku svrhu.
:29:23
Kako æe me svijet u buduænosti
spominjati?
:29:27
Hoæe li me znati kao filozofa?
:29:30
Ratnika?
:29:32
Tiranina?
:29:36
Ili æu biti imperator koji je Rimu
vratio njegovu pravu prirodu.
:29:43
Bio je jednom san
koji se zvao Rim.
:29:45
O njemu se moglo samo aptati.
:29:49
Ako bi bilo iole glasnije od apata,
nestao bi...
:29:53
toliko je bio krhak.
:29:55
I plaim se da neæe preivjeti zimu.
:30:02
Maximuse...
:30:04
apæimo sad...
:30:08
zajedno, ti i ja.
:30:11
Ti ima sina.
:30:14
Prièaj mi o svom domu.
:30:25
Moja kuæa je u brdima
iznad Trujilla. Vrlo je jednostavna.
:30:32
Ruièasti kamen koji se ugrije na suncu.
:30:36
Povrtnjak koji danju mirie na trave...
:30:41
a naveèer na jasmin.
:30:45
Izvan kapije je divovska topola.
:30:49
Smokve, jabuke, kruke.
:30:52
Zemlja, Marco-- crna.
Crna kao kosa moje ene.
:30:58
Groðe na junim obroncima,
masline na sjevernim.