:49:02
-Puno toga.
-Zato?
:49:05
Zato... to ih proizvodim.
:49:09
Kao dijete, opèinjavaIi su me.
:49:11
ÈiniIo mi se da ostavIjam svoju èetvrt
u svemirskom brodu, i odIazim u svemir.
:49:18
Kamo æe? Jo nismo stigIi.
:49:20
Tvoja postaja, idemo.
:49:22
-to radi? Pusti ga.
-Hajde, tvoja postaja.
:49:26
to se dogaða? PromijeniIi su ti uniformu?
:49:30
Ona druga mi se vie sviðaIa.
:49:34
-Poznaje ga?
-Pijan je.
:49:37
Nedostajao si mi.
:49:50
Ovo je moj vrt. Oprosti na neredu.
:49:53
Kao dijete ovdje sam se igraIa s Anom,
mojom prvom prijateIjicom.
:49:58
ProvodiIe smo cijeIe dane skupa.
:50:00
Ja sam biIa LanceIot, ona Guenever,
a ovo je bio dvorac.
:50:05
ZamiIjaIe smo da imamo
ogroman vrt s ruama...
:50:08
i da je u njemu skriven èarobni prsten.
:50:11
Tko bi ga pronaao, smjesta bi odrastao.
:50:14
Prsten je bio s Iimenke.
:50:17
Jednoga je dana Ana, traeæi ga,
gurnuIa ruku u grmIje...
:50:20
i uboIa se.
:50:22
RekIa je da je bio trn, aIi nije bio.
:50:25
BiIa je to prica
i s naom je igrom biIo gotovo.
:50:29
-Je Ii umrIa?
-Nije. Nita joj se nije dogodiIo.
:50:32
AIi meni jest.
:50:34
to?
:50:37
ProbudiIa sam se.
:50:39
Mojim je snovima bio svretak.
:50:43
Dvorac, igre...
:50:46
Ovdje nema rua.
One rastu samo u vaim vrtovima.
:50:49
Ne ba uvijek.
:50:51
Katkad se snovi ostvare.
:50:54
-Ti si struènjak i za snove?
-Jesam.
:50:58
Snovi i autobusi moja su specijaInost.