Serendipity
prev.
play.
mark.
next.

:12:07
- O, ne!
:12:12
- To je bila nesreæa!
Napiši to još jednom, molim te!

:12:15
- Ne mogu, to je bio znak!
Sudbina nam govori da prekinemo ovo.

:12:20
- Ako sudbina nije htjela da budemo zajedno,
zašto smo se uopæe upoznali veèeras?

:12:23
- Ha? Imam te!
- Pa ne znam. Nije to egzaktna nauka. To je osjeæaj.

:12:27
- A što ako si u krivu? Što ako je sve u našim rukama,
a mi jednostavno samo odemo svojim putem,

:12:30
bez imena, bez brojeva telefona, bez ièega?
Što misliš da æe se dogoditi?

:12:33
- Misliš da æe dobra stara sudbina donijeti
moje informacije na tvoja vrata?

:12:36
- Mislim da je to najbolja ideja koja ti je
veèeras pala na pamet!

:12:38
- Što? Što je najbolje?
- Izvoli! Napiši svoje ime i broj!

:12:42
- Na novèanicu od 5$?
- A ha. Samo napiši!

:12:47
- Ti si èudna i zanimljiva žena.
:12:53
- Što sad?
- Èekaj tu!

:13:09
- Hej! Što je to bilo?
:13:14
- Kada ta novèanica od 5$ naðe put,
nazad do mojih ruku, moæi æu te nazvati!

:13:18
- A kad èuješ moj glas sa druge strane,
tada æeš vjerovati u sudbinu. Zar ne?

:13:25
- Hej! A što je sa mnom?
- Kako to misliš?

:13:28
- Moramo nešto poslati svemiru,
sa tvojim imenom. Zar to nije jedino pošteno?

:13:32
- To jest jedino pošteno.
Da vidim što imam.

:13:35
- Oh, ne, imam jednu, stvarno dobru ideju.
- Što?

:13:38
- OK!
:13:40
- To je puno cijevi!
:13:42
- Vidiš ovu knjigu?
- Da!

:13:44
- Veèeras, kad doðem kuæi, æu u nju
upisati svoje ime i svoj broj.

:13:48
- A onda, prva stvar ujutro, prodat
æu ju antikvarijatu.

:13:52
- Kojem? Hoæeš mi reæi?
Neæeš mi reæi? Zašto?!

:13:55
- Sada, svaki put kad proðeš pored knjižare,
morat æeš uæi i vidjeti jel' tamo.

:13:59
- Ovo je krivo! Ne provedeš jednostavno najljepšu
veèer, sa savršenim strancem i onda sve


prev.
next.