:34:03
pod anestezijom na
duge staze,
:34:05
mi prihvaèamo kao
potenu rtvu.
:34:08
Za nas koji smo zagrlili Prozium
on je ujedinjena punoæa
:34:14
i sve to nas je uèinilo
tako velikima.
:35:11
Dobro jutro, Sveèenièe.
:35:12
Dobro jutro.
:35:14
...instiktivno, ljudi,
su ivotinje Zemlje.
:35:18
voðene uvijek prema
jednoj stvari... ratu.
:35:25
I onima koje traimo ne
ispravljamo simptome
:35:28
veæ samu bolest.
:35:31
Morali smo predvidjeti
pokleknutu indivdualnosti,
:35:34
zamjeniti je sa skladom.
:35:37
Zamjeniti je...
:35:40
sa istovjetnom...
:35:43
sa jedinstvenoèu,
:35:45
otvarajuæi svakom èovjeku, eni,
i djetetu
:35:50
u ovom velikom drutvu
:35:52
da vodi identiène ivote.
:35:57
Ideja identiène
okolne konstrukcije