Frida

:48:03

Glupa djevojko.

:48:14

Jesi li poludjela? Zabranili su ti.
-Ne možeš to da mi kažeš.

:48:17

Mogu.
-Daj mi je.

:48:24

Doktore, pomozite mi.
-Šta se dogaða?

:48:29

Rekao sam joj da ostane u krevetu.
Tražila je da vas zovemo.

:48:31

Idem na moju izložbu.
-Frida...

:48:34

Èekala sam je èitavog života.
Ne želim da je propustim.

:48:42

Ako se stanje pogorša,
preæi æe u pneumoniju.

:48:46

Frida, nema šanse
da napustiš krevet.

:48:49

Prenjet æu ti sva ogovaranja.

:49:03

Christina!

:49:07

Bila je slabašno dijete sa oèima
boje kave i pomalo je hramala.

:49:11

Došla je i rekla: "Diego, doði
da ti pokažem svoje slike."

:49:13

Naravno, uspjela je da me
natjera da siðem da ih vidim.

:49:19

Sišao sam i nikada nisam
prestao da gledam.

:49:23

Nisam želio da govorim
o Fridi kao njen muž,

:49:27

nego kao umjetnik.
Ushiæen sam njome.

:49:31

Njena su djela otrovna i nježna.

:49:36

Tvrda kao èelik
i nježna kao krila leptira.

:49:43

Lijepa su kao osmijeh

:49:46

i hladna kao gorèina života.

:49:58

Ne vjerujem da je
ikada postojala žena