White Oleander
prev.
play.
mark.
next.

:19:01
Od koga je? -Od moje majke.
Mislila sam da ne zna gdje sam.

:19:10
Draga Astrud, da li si dobila
moja pisma? Prošlo je 6 mjeseci

:19:15
a ti nisi pisala. Imam samo
par minuta prije gašenja svjetla.

:19:20
Èujem kako žene vrište u
svojim æelijama. Obje smo

:19:25
u zatvoru. Ti i ja. Kažnjene
zbog borbe za samostalnost.

:19:30
Ne zaboravi ko si. Najbolji
dio mene je skriven. I ti

:19:35
moraš isto. Zapamti dobro
svaku uvredu, svaku suzu.

:19:51
Šta radiš?
-Pišem majci pismo.

:19:58
Zašto ne pišeš tati? -Ne znam
gdje je. Nisam ga upoznala.

:20:05
Otišao je kada sam
imala 2 godine.

:20:07
Majka ti nije prièala o njemu?
-Ne. -Nisi znatiželjna?

:20:13
Mislim šta misli o meni.
-Vjerojatno misli da još uvijek

:20:17
imaš 2 godine. Kao i moj sin.
-Imaš sina? -Da.

:20:23
Zdravo, Rej. -Zdravo.
:20:30
Ideš na Isusovu predstavu. -Ti
ne ideš? -Ne. Nije to za mene.

:20:42
Tako je i moja mama govorila.
Nije me puštala da idem

:20:46
ni u Božiænu školu.
:20:53
Zdravo, Rej.
-Kako je, veleèasni?

:20:59
Misli da mi se dopada.

prev.
next.