Buongiorno, notte
prev.
play.
mark.
next.

1:07:18
Šta ti je?
1:07:19
Mislim na pismo koje je Moro
napisao ženi.

1:07:24
Proèitala sam ga u novinama.
1:07:27
Setila sam se knjige
koju mi je èitao otac:

1:07:30
"Pisma osuðenih na smrt"
- Moro je još živ.

1:07:35
Šta hoæeš da kažeš?
1:07:38
U toj knjizi osuðeni su veæ
bili ubijeni. Moro je još živ.

1:07:44
Misliš da æe ga ubiti?
1:07:47
Da ne ubijaju ljude,
ne bi bili ništa.

1:07:51
Ludi su i glupi. To me plaši.
- Ne razumem te.

1:07:58
Èak me i ljutiš!
1:08:00
Kjara!
1:08:01
Stani!
1:08:05
Govoriš kao da su Crvene
brigade maloumnici

1:08:08
koji masturbiraju uz "Plejboj"
i ubijaju ljude nasumièno.

1:08:12
Ne vidiš drugu stranu?
Lice demohrišæanske moæi

1:08:14
i njihovih sluga,
njihovu licemerje.

1:08:17
Brigadisti su gori,
zato što žele da ih imitiraju.

1:08:23
Seti se njihovih saopštenja,
zamisli da ljudi

1:08:27
koji tako pišu vladaju!
- A kako ti pišeš?

1:08:28
Tvoj scenario je lažan
od poèetka do kraja.

1:08:30
Apsurdan je i neprihvatljiv.
- Proèitala si ga?

1:08:33
Zašto je lažan?
- Mašta nije spasila nikoga,

1:08:36
stvarnost je nešto drugo!
- Mašta je stvarna.

1:08:39
Realno je zamisliti da u grupi
otmièara postoji žena,

1:08:43
ta ideja mi se dopada...
- Šta govoriš? Kakva žena?

1:08:46
Da, promenio sam kraj.
1:08:48
Izmislio sam devojku,
veoma mladu.

1:08:50
Ona nije ušla u borbu zato
što je proèitala "Kapital".

1:08:55
Kao ti?
- Kakve veze ja imam?

1:08:58
Zamislio sam je da lièi
na tebe. Mlada i lepa,


prev.
next.