Mona Lisa Smile
prev.
play.
mark.
next.

:50:00
Ne mijenjaš kremu za lice bez da me pitaš,
a ovamo si se prijavila na fakultet?

:50:04
Na nagovor. Nismo ni mislile da
ce me primiti.

:50:07
Tko je "mi"? -Gospodjica Votson.
Skoro da je popunila moju prijavu.

:50:13
Sigurno se šalis. Kakvo pravo ona ima?
:50:16
Ti se udaješ. -Pod jedan, na ovom
prstu nema prstena. Pod dva, ja
mogu raditi obje stvari.

:50:23
Mogu. -Što Tomi misli o tome?
-On ne zna. Nitko ne zna.

:50:28
Cak ni ona? -Nitko.
:50:31
Jouni, Beti! -Jako malo ti fali da
dobiješ sve ono sto si ikada željela
I ovako malo da ga izgubiš.

:50:49
Upravo su me zvali. Moram biti u
New Yorku sutra. -Ali Joan i Tomi
su ovdje. Zar ne možeš...

:50:54
...poci ujutro?
-Onda bih propustio sastanak.

:50:57
Žao mi je društvo. Može li neki
drugi put? -Naravno, kompa.
-Vidimo se poslije Nove Godine.

:51:03
Sretno i veselo.
:51:08
Pozvat cu te ujutru.
:51:23
Kava?
:51:30
Pogodi tko je dobio poklon
za Božic ranije?

:51:35
kako možeš ovako živjeti? -Kako?
:51:37
Zajedno cemo je srediti.-Gospodjica
"život"? Nema šanse. -O Bože!
-Doði ovamo, ljepotice!

:51:47
Otkud ti ovdje?
:51:51
Da li ti se još uvijek ovdje
dopada? -Da. Upoznajem djevojke.
To uglavnom i radim.

:51:58
I vrijeme. -Da, vrijeme je divno
ovdje. -Da li ti je hladno? -Ne.


prev.
next.