Seabiscuit
prev.
play.
mark.
next.

:11:00
Nikad neznamo koliko smo visoko...
:11:05
Znam to.
:11:07
Znam ga.
:11:09
Pa?
:11:12
Nikad neznamo koliko smo visoko...
:11:15
...dok nas ne pozovu da ustanemo.
:11:16
Dobro.
:11:17
Veoma dobro Džone.
:11:19
I onda ako smo verni planu
naše statue dodiruju nebo.

:11:23
Odlicno.
:11:33
Herojstvo... -Da. Da. Herojstvo...
:11:39
Herojstvo koje recitujemo...
:11:42
...bilo bi svakodnevna stvar.
:11:45
To je to.
:11:46
Zar nismo mi.....
od straha da bude kralj.

:11:59
Ti bi trebao da ga jašeš,
ti si znao pesmu.

:12:05
Ali izgleda tako savršeno tamo, zar ne.
:12:08
Da.
:12:09
Izgleda.
:12:12
To je poezija tamo Agnes.
:12:15
To je poezija.
:12:18
Hvala. Hvala što ste došli.
:12:20
Došao sam ovde pre 15 godina
sa 21 centom u džepu.

:12:23
Znam da mnogi od nas,
za ovim stolom imaju slicnu pricu.

:12:27
I... Znate ne mogu da prestanem
da mislim da..

:12:30
ako mi pocnemo tamo i završimo ovde...
:12:33
... gde ne možemo da idemo u Americi.
:12:37
Zato, kako god otrcano zvuci.
:12:39
Želeo bi da nazdravim buducnosti.
:12:42
Zato što je ovde, prijatelji,
nebo bukvalno granica.

:12:46
Za buducnost!

prev.
next.