:52:51
Dakle, ljubavi moja,
pokuavam shvatiti
:52:54
kako mi je bilo,
i kako mi je sada.
:53:02
Oduvijek sam vjerovala
da prije svega dugujemo sebi
:53:06
da ivimo punim pluæima.
:53:09
Ali, progonilo me je
i drugo uvjerenje,
:53:13
da je sve predodreðeno,
da èeka u zasjedi
:53:18
a vrijeme istjeèe.
:53:21
Kao da sam kroz ivot
projurila u panici.
:53:26
Gledajuæi unatrag, nisam
ostvarila nita vrijednije
:53:30
od naeg prijateljstva.
Tvog, mog i Miinog.
:53:37
Onda sam se jednoga
dana probudila
:53:40
i shvatila da sam izgubila
one koje sam najvie voljela.
:53:45
Tek tada sam uvidjela
da ne moemo ivjeti sami,
:53:48
odvojeni od svijeta,
:53:51
i da je stav da ne moemo
protiv sudbine predaja.
:53:56
Rekao si da mi je nekad
bilo stalo do tvog miljenja.