I, Robot
prev.
play.
mark.
next.

:29:04
One su...teške.
:29:06
Misliš, tvoj dizajner?
:29:09
Da.
:29:13
Zašto si ga onda ubio?
:29:16
Ja nisam ubio doktora.
:29:19
Zašto si se krio
na mestu zloèina?

:29:22
Bio sam uplašen.
:29:25
Roboti ne oseæaju strah.
Ne oseæaju ništa.

:29:29
Ne postaju gladni, ne spavaju...
- Ja spavam.

:29:33
Ja èak i sanjam.
:29:36
Ljudska biæa sanjaju.
:29:39
Èak i psi sanjaju. Ali, ne ti.
Ti si samo mašina.

:29:43
Imitacija života.
:29:46
Da li robot može da napiše simfoniju?
:29:49
Može li da stvori
umetnièko delo?

:29:54
Možeš li ti?
:30:02
Mislim da si ga ubio jer te je uèio da simuliraš
emocije i stvari su se otrgle kontroli.

:30:08
Nisam ga ubio.
:30:11
Emocije ne izgledaju kao korisna
simulacija za robota.

:30:15
Nisam ga ubio!
:30:17
Ne želim da moj toster ili
usisivaè budu emocionalni.

:30:20
Nisam ga ubio!
:30:35
To se zove bes.
:30:38
da li si ranije simulirao bes?
:30:42
Odgovori, konzervo!
:30:46
Ja se zovem Sani.
:30:50
Znaèi, sada vam dajemo i imena.
:30:54
Zašto si ga ubio?
:30:56
Naljutio te je?
- Doktor se sam ubio.


prev.
next.