:58:07
Otac mi je prièao velike prièe o tebi.
:58:10
Stvarno?
:58:11
I to si to èula?
:58:15
Bajke.
:58:18
Onakve o Ijudima koji su tako hrabri,
tako nesebièni, da ne mogu biti stvarni.
:58:24
Arthur i njegovi vitezovi.
:58:26
Voða Britanaca i Rimljana.
:58:30
A opet, prisegnuo si na vjernost Rimu.
:58:34
Onima koji otimaju ono
to im ne pripada.
:58:37
Istom Rimu, koji je odveo
tvoje Ijude iz njihovih domova.
:58:40
Èujte gospo, ne pravite se da neto
znate o mojim Ijudima i meni.
:58:45
Koliko si Britanaca ubio?
:58:47
Onoliko koliko ih je pokualo mene ubiti,
prirodno se boriti za preivljavanje.
:58:50
ivotinje preivljavaju! Prirodno je da svaki
èovjek eli biti slobodan u svojoj domovini.
:59:00
Ja pripadam ovdje.
:59:03
Gdje ti pripada, Arthure?
:59:11
Kako je ruka?
:59:15
Preivjet æu, obeæajem.
:59:23
Zar ti nita od moje zemlje
nije priraslo srcu?
:59:27
Tvoj otac je oenio Britanku.
:59:30
Èak je i on naao neto
to mu se sviða.
:59:49
Prenoæit æemo ovdje.
Sklonite se u ono drveæe.
:59:53
- Tristan.
- Ide opet van? Aha.