The Forgotten
prev.
play.
mark.
next.

:36:08
Nadala sam se da èeš doèi tu.
:36:10
I ja.
:36:20
Ne razumijem to.
:36:25
Stalno mislim da sam poludio...
:36:29
Kako sam ju mogao zaboraviti?
:36:30
Moju malu djevojèicu.
:36:34
Kako... Ne mogu to napraviti.
:36:37
Moraš.
:36:40
Jer ne mogu to napraviti sama.
:36:47
Doði, nebi trebali biti tu.
:36:55
Na poèetku sam mislila
da je to povezano sa avionskom nesreèom.

:36:58
Sjeèaš se nesreèe aviona
TWA kod Long Islanda...

:37:00
i svi su mislili da ga je
pogodila kakva naša raketa.

:37:05
Sjeèam se toga.
:37:06
Zatim sam pomislila. Kako je vlada
izbrisala naša sjeèanja. To nije moguèe...

:37:14
Šta?
:37:15
Molim te nemoj misliti da sam luda.
:37:18
Ne mislim vše.
:37:19
Jesi li kad osjetio kao
da te netko, nešto promatra?

:37:26
- Kao nadzor? - Ne. Mislim...
katkad su ljudi oteti.

:37:36
- O èemu govoriš?
- Vanzemaljske otmice.

:37:44
Ne, èekaj malo, plašiš me.
Federalni agenti nas traže.

:37:48
Šta znaš? Imala sam sina, ti kèer,
živjeli su i umrli.

:37:52
I svi osim nas vjeruju da nisu ni postojali.
:37:55
Tko bi mogao napraviti tako nešto?
:37:57
Mora postojati nekakvo objašnjenje.
:37:59
Tko bi mogao izbrisati našu djecu?

prev.
next.