Vanity Fair
prev.
play.
mark.
next.

:38:03
Britansko pravilo:
Ne smeš poželeti.

:38:07
Možeš oženiti koju hoæeš
i èiniti je sreænom. - Oèe.

:38:11
Džordž je veren. To se zna.
- Može da se zaboravi.

:38:16
Zar ne vidiš?
:38:18
Ne postoji ništa što ne
možeš dobiti ako poželiš.

:38:22
Zašto da ne uðeš u savet?
Još bolje, visoko društvo.

:38:26
Oženi naslednicu,
kupi sebi titulu.

:38:33
Ne bi trebala da èitaš
u koèiji. Biæe ti muka.

:38:37
Meni je uvek muka od èitanja.
:38:39
Od koga je?
:38:41
Prijateljice, Amelije Setli.
:38:44
Mislila sam da je odredila dan
venèanja, ali izgleda da nije.

:38:46
A ko je njen verenik?
- Kapetan Džordž Ozborn.

:38:50
Ozborn?
:38:52
Da li je u srodstvu sa vojvodom
Lizom? - Ne, gospoðo.

:38:56
On je sin trgovca.
:38:58
Ja ga znam.
On je mojoj jedinici.

:39:02
Zelen je kao trava,
taj nikad neæe biti lord.

:39:07
Mora da si èesto
žrtva njegove taštine.

:39:13
Zašto ne bismo uèinili uslugu gospoðici
Šarp i pozvali ih da nas posete.

:39:17
Ako bi bilo zabavno.
:39:33
Drago mi je što gospoða
Kroli zna tvoju vrednost.

:39:37
Da li Džordž zna tvoju?
- Naravno.

:39:42
Hoæemo li da igramo?
- Hvala, draga.

:39:45
Roden, hoæeš li isprièati pravila?
I ja sam ih zaboravila.

:39:50
Budi pažljiva. Kapetan Kroli
zna da igra. - Upozorena sam.

:39:54
Sumnjate u moje poštenje?
- Sve jedno.

:39:58
Budite dobri prema njoj.
Ona mi je jedina prijateljica.


prev.
next.