Vanity Fair
prev.
play.
mark.
next.

2:10:06
Zar nisam bila tvoj prijatelj?
- Ne.

2:10:11
ti si meni dozvolila
da budem tvoj prijatelj.

2:10:15
Proveo sam ceo život u
ovoj predstavi, Amelija.

2:10:19
A ovo je kraj.
2:10:23
Oboje smo tome doprineli.
2:10:46
Kod roðaka je.
Živi u Kvins koliju.

2:10:51
Pripada tamo.
2:10:53
Ali, ne vi ðaš ga.
2:10:55
Zašto? Ne dozvoljavaju ti?
2:10:58
Ne, oni to ne bi uradili.
2:11:03
Postao je dobar èovek.
2:11:07
Volim ga i želim mu dobro.
2:11:10
Ali, ja ne pripadam tamo.
2:11:14
Reci mi, kako je major Dobin?
2:11:16
On je veoma drag.
- Da.

2:11:22
Posvaðali smo se.
2:11:25
Zbog mene?
- Da, ali...

2:11:29
Mislim da je otišao.
2:11:31
Ti si prava budala.
2:11:34
On je tvoj najdraži prijatelj.
2:11:37
Nije važno šta misli o
meni, idi i naði ga.

2:11:40
Ne mogu, ne znaš
šta je izmeðu nas.

2:11:42
Znam. Znala sam od dana
kad je kupio onaj klavir.

2:11:47
To je bio Džordž.
- Nije.

2:11:50
Videla sam ga svojim oèima.
2:11:53
Džordž me je voleo.
- Džordž Ozborn je voleo samo sebe.

2:11:57
Dao bi te Dovlinu i
nastavio svoj život.


prev.
next.