Vanity Fair
prev.
play.
mark.
next.

:20:05
Zašto to radiš mama?
To je ponižavajuæe.

:20:09
Da bi mogli da jedemo.
:20:11
I glad je ponižavajuæa.
:20:20
To je hrana, nije igraèka!
:20:23
Mrzim to!
I nemam igraèke.

:20:30
Kako možeš da budeš
toliko okrutna?

:20:34
Okrutna?
:20:36
Mogao je da ima najbolje obrazovanje
koje može da se kupi novcem.

:20:41
Mogao je da bude bogat kao lord.
:20:45
A roðena majka mu
je ukrala buduænost.

:20:47
Jer hoæe uveèe da ga ušuška.
:20:50
Ljubav majke vredi
više od palata i para.

:20:53
Seæaš li se šta je major Doblin
prièao? - Ne prièam o tome

:20:57
Zašto ne? - U èemu je
svrha, kad je veren? - Šta?

:21:02
Zar nisi èula?
:21:10
Kako si, draga Amelija?
:21:12
I kako je tvoja mala porodica?
:21:16
Kad bi znala koliko
jasno mogu da te vidim...

:21:19
i kako sanjam tebe
i Džordža zajedno.

:21:26
Svaki detalj tvog
života mi je dragocen...

:21:29
dok sedim i pišem
pod Indijskim suncem.

:21:36
Dragi Vilijame.
:21:39
prošlo je tri meseca dok tvoje
pismo nije stiglo do mene. - Majko.

:21:44
Ali veoma me je
obradovalo kad je stiglo.

:21:51
Šta radiš ovde? Trebalo
je da te posetim u subotu.

:21:55
Džordži je dobrog zdravlja.
:21:57
Sašila sam mu košulju.
- Živi sa dedom.


prev.
next.