Vanity Fair
prev.
play.
mark.
next.

:58:07
Zar nisam bila tvoj prijatelj?
- Ne.

:58:11
ti si meni dozvolila
da budem tvoj prijatelj.

:58:15
Proveo sam ceo život u
ovoj predstavi, Amelija.

:58:20
A ovo je kraj.
:58:24
Oboje smo tome doprineli.
:58:47
Kod roðaka je.
Živi u Kvins koliju.

:58:52
Pripada tamo.
:58:54
Ali, ne vi ðaš ga.
:58:56
Zašto? Ne dozvoljavaju ti?
:58:59
Ne, oni to ne bi uradili.
:59:04
Postao je dobar èovek.
:59:08
Volim ga i želim mu dobro.
:59:11
Ali, ja ne pripadam tamo.
:59:14
Reci mi, kako je major Dobin?
:59:17
On je veoma drag.
- Da.

:59:23
Posvaðali smo se.
:59:26
Zbog mene?
- Da, ali...

:59:30
Mislim da je otišao.
:59:32
Ti si prava budala.
:59:35
On je tvoj najdraži prijatelj.
:59:37
Nije važno šta misli o
meni, idi i naði ga.

:59:41
Ne mogu, ne znaš
šta je izmeðu nas.

:59:43
Znam. Znala sam od dana
kad je kupio onaj klavir.

:59:48
To je bio Džordž.
- Nije.

:59:51
Videla sam ga svojim oèima.
:59:53
Džordž me je voleo.
- Džordž Ozborn je voleo samo sebe.

:59:58
Dao bi te Dovlinu i
nastavio svoj život.


prev.
next.