:00:30
Osamdeset est godina smo udarali glavom
u veliki zeleni zid. I konaèno smo uspeli.
:00:36
Taj deo znate. To svi znaju.
:00:40
Ali imam prièu koju ne znate.
:00:43
O mom prijatelju, uèitelju Benu.
:00:46
Ovo je on. Osamdesete kada je bio dete.
:00:51
Mali je prolazio kroz teak period.
:00:54
Njegovi roditelji su se razveli i mama ga je
dovela u Boston gde nije poznavao nikog.
:01:00
Jednog dana njegova mama je rekla 'Dosta
je izmotavanja' i pozvala njegovog ujaka
:01:04
Kajla da ga odvede negde. Bilo gde, samo da
ga izvede iz kuæe.
:01:10
Ujka Kajl nije imao dece i nije ba
umeo sa decom.
:01:16
'Neæu valjda morati da ga presvlaèim?'
- Pogledaj ga, ima 7 godina, neæe.
:01:23
Kajl nije bio ujak koji bi te odveo u ZOO,
cirkus ili pozorite lutaka.
:01:29
Ali je znao najbolje mesto za decu.
Srce i duu Bostona.
:01:33
Femvej Park
:01:48
Tu sam ja sreo Bena.
:01:51
Vidite onog sa naoèarima? To sam ja.
Al Volermen. Ja prodajem sunðere.
:01:57
To je zeleno èudovite, mali.
- Èudovite? -Da.
:01:59
Ja sam ga nauèio onome to sam ja znao
o igri a Kajl onome to je on znao.