Indringer, De
prev.
play.
mark.
next.

:43:01
Puæi æeš od želje da je
isprièaš nekome, kad-tad.

:43:05
Mene se to ne tièe.
Sem jedne stvari.

:43:08
Hoæu da mi kažeš sve
što znaš o mojoj kæeri.

:43:13
Neæu oklevati, uæi æu svuda.
I u tvoje snove, ako zatreba.

:43:18
Nikad nisam videla vašu æerku.
- lažeš. Videla si je.

:43:23
Nisam imala gde da prespavam.
:43:26
Videla si je, dodjavola!
Prepoznala si je!

:43:29
Aha. Klimnula sam glavom
na njenu sliku.

:43:34
Trebalo je da se vidite tad.
:43:37
Èak ste mi pokazali njenu odeæu.
Bog zna šta sam mogla da pomislim...

:43:43
Nikad je nisi videla?
- Ne.

:43:48
Izvini, OK?
:43:55
Je li to sve?
:43:59
Idem sad.
:44:02
Èekaj, Šarlota.
- Pustite me.

:44:06
Ili æu vas prijaviti zbog uznemiravanja.
:44:09
Veæ su pokušali da me optuže za to.
Ali su mi poverovali.

:44:13
Verujte u to,
gospodine psihotraumatologist.

:44:18
Šarlota.
:44:30
Nije joj lako.
Dve godine je zrelija od svog uzrasta.

:44:36
Da li je rekla Šta joj se desilo?
- Nije.

:44:40
Nije želela da se vrati u školu.
:44:42
Vrlo je oprezna.
Ne druži se sa ostalima.

:44:47
Ide li kod psihologa?
- Njeni roditelji misle da to nije potrebno..

:44:51
Imaju potvrdu iz policije
da je obavljena istraga..

:44:55
Istraga bez pitanja i odgovora?
- Istraga je obustavljena.

:44:59
Šta ste rekli?- Šarlota se
vratila, zašto bi nastavljali istragu?


prev.
next.