No Direction Home: Bob Dylan
prev.
play.
mark.
next.

:39:02
i gdje te netko mogao èuti.
:39:03
U to vrijeme nije bilo puno koncerata.
:39:24
Glazbenici su poèeli svirati
u tim kafiæima u Villageu.

:39:27
Nazivali smo ih "košarama".
:39:29
Nismo bili plaæeni,
ali bismo stavili malu košaricu...

:39:33
i ljudi bi nakon koncerta
ubacivali novèiæe...

:39:35
a mi bismo spremili naše gitare
i otišli u sljedeæi klub.

:39:50
Pjevaèi su nastupali u stanci izmeðu...
:39:52
pjesnika bitnika,
da malo podignu atmosferu.

:39:55
Mogli smo...
:39:58
odsvirati tri pjesme.
:40:00
A to je znaèilo...
:40:01
da ako nakon treæe pjesme
još ima onih koji sjede...

:40:05
dobijaš otkaz.
Nisi dobro radio svoj posao.

:40:09
Nije potrebno reæi
kako nismo dobili otkaz. To smo znali.

:40:34
Tko je bila naša publika ondje?
:40:37
Koji su to ljudi šetali
ulicom MacDougal?

:40:40
Bilo ih je puno.
:40:41
Neki su iz predgraða dolazili
vidjeti tu èudnu scenu.

:40:45
Kao i neki iz središta.
:40:47
Neki su èinili tu èudnu scenu.
:40:49
Neki su èinili tu èudnu scenu.
:40:49
Nikad se nije jasno znalo tko je publika,
a tko pjevaè.

:40:53
Možda zato što bi pola publike,
da je samo imalo tu moguænost...

:40:56
bilo na pozornici i pjevalo.
Bilo je jako zanimljivo.


prev.
next.