No Direction Home: Bob Dylan
prev.
play.
mark.
next.

1:12:12
Onog trenutka kad sam se upoznao
sa starim pjesmama...

1:12:15
shvatio sam da ih ljudi uvijek mijenjaju.
1:12:22
To je kao proces starenja.
Tako je tisuæama godina.

1:12:27
Ljudi uzmu stare pjesme,
malo ih promijene...

1:12:32
dodaju, prilagode novim ljudima.
To se dogaða posvuda.

1:12:36
Odvjetnici prilagoðavaju stare zakone
novim graðanima.

1:12:40
Samo sam jedan u tom dugom lancu,
kao i milijuni drugih glazbenika.

1:12:45
Woody je bio takav.
Uvijek je smišljao stihove...

1:12:49
pjesme o stvarnom životu,
ljudima, dogaðajima.

1:12:51
Zamisao je bila napisati pjesmu
o neèemu stvarnom...

1:12:55
bez oèekivanja da æete išta zaraditi.
1:12:57
Možda æe me èuti samo šaèica ljudi...
1:12:59
no tko zna? Tko zna?
1:13:03
Sve nas smatram Woodyjevom djecom.
1:13:06
Bob Dylan je...
lmaš 20 godina, pretpostavljam.

1:13:09
Da, vjerojatno.
1:13:12
-Doista?
-Da, imam 20 godina.

1:13:14
Reci mi nešto o pjesmama
koje si sam napisao.

1:13:17
Ne želim ih zvati folk pjesmama.
1:13:19
Mislim da su suvremene.
1:13:38
Tradicionalne pjesme
dale su nam ideje...

1:13:40
i stavove o životu...
1:13:44
na njima ste mogli graditi pjesme.
1:13:50
STANl!
1:13:55
Pisao sam svagdje.
1:13:57
U podzemnoj, u kafiæu, bilo gdje.

prev.
next.