No Direction Home: Bob Dylan
prev.
play.
mark.
next.

1:52:15
To je gotovo dovoljno...
1:52:18
da povjerujete u Jungovu teoriju
o kolektivnom podsvjesnom.

1:52:23
Ako postoji
amerièka kolektivna podsvijest...

1:52:26
ako vjerujete u to...
1:52:28
onda je Bobby nekako došao do nje.
1:52:32
Uvijek se èula...
1:52:36
neka slaba jeka.
1:52:44
Uzimajuæi sve poznate elemente...
1:52:46
stvorio sam sveobuhvatne stavove
s osjeæajem...

1:52:50
da sam prenio bit duha onog vremena.
1:52:55
Mislim da sam u tome uspio.
1:52:58
Osjeæao sam da trebam ustrajati...
1:53:02
i to razvijati.
1:53:21
On opipava bilo naše generacije.
1:53:27
Bob Dylan.
1:53:33
U Newportu æe se pjevati cijelu noæ.
1:53:39
KRAJ PRVOG DlJELA

prev.
next.