Camille
prev.
play.
mark.
next.

:20:01
Pa, vrijeme mijenja naš um
kao i naše srce.

:20:05
Možda neæeš uvijek biti
mala guska.

:20:07
Samo, doði me tu i tamo
posjetiti.

:20:10
Ti si mi najstarija prijateljica
u Parizu.

:20:12
Budem, Marguerite.
Uskoro.

:20:14
Èesto se sjetim dana
kad smo radile u duæanu.

:20:17
Drago mi je što lijepo izgledaš.
:20:20
Uvijek dobro izgledam
kad sam blizu smrti.

:20:38
Armand Duval.
:20:41
- Gdje su moji ušeæereni kesteni?
- Pojeo sam ih, prije šest mjeseci.

:20:45
Baš šteta.
:20:46
Zahvaljujem na ovoj prilici
da vam mogu vratiti nešto vaše.

:20:51
- Da?
- Našao sam to na podu.

:20:54
- l zadržali ste to kod sebe?
- Jesam.

:20:56
- Uvijek uz vas?
- Uvijek uz mene, poput prijatelja. . .

:21:00
. . .da me podsjeæa kako
nisam barun de Varville.

:21:04
To nije romantièan razlog.
:21:06
Nije. Saèuvao sam ga
kao upozorenje.

:21:08
Kako osjeæajno.
Uèinilo vas je ciniènim?

:21:12
- Jest, vrlo.
- Zato me nikad niste posjetili?

:21:16
- Možda.
- Žao mi je. Èovjek treba prijatelje.

:21:19
Pa, ja vas tražim.
:21:22
Gospodine, vidite,
opet joj je dobro.

:21:25
O, ne, Nanine.
:21:27
Bilo bi bolje da se èuva.
:21:29
Zašto bi moje zdravlje zanimalo
gospodina Duvala?

:21:32
Dolazio je svaki dan
kad ste bili bolesni.

:21:34
Pitao je kako ste
i donosio cvijeæe.

:21:38
On je taj?
:21:40
Recite joj sami.
Rekao je ´´prijatelj´´, pa sam mislila. . .

:21:43
- U redu, Nanine. Èekaj me dolje.
- Da, gospo. Gospodine.

:21:51
- Mogli ste tražiti da me vidite.
- Znao sam da ih je bilo mnogo.

:21:56
Nije bilo drugih.
:21:58
Nijednom tijekom tih tjedana
doktori nisu mislili da æu umrijeti.


prev.
next.