Pygmalion
prev.
play.
mark.
next.

:26:03
- Briga me za Vaše kletve i psovke,
- gðo Pearce.

:26:05
ali Vas moram zamoliti da ne koristite
odreðenu rijeè.

:26:08
Djevojka ju je upotrijebila u kupaonici
zato što je voda bila pretopla.

:26:12
Poèinje istim slovom kao i
rijeè “kupaonica”.

:26:14
Nikada u životu to nisam rekao,
:26:17
osim možda u trenucima izuzetnog i
opravdanog uzbuðenja.

:26:20
Ovog jutra ste je upotrebili, gospodine,
za svoje èizme,

:26:23
maslac, i kruh.
:26:25
O, to. Obièna aliteracija.
Da bih pokazao cilj.

:26:28
- Da li je to sve?
- Nije, gospodine.

:26:30
Morate voditi raèuna i o Vašem izgledu.
:26:34
Da, naravno, naravno.
To je najvažnije.

:26:36
Mogu li Vas zamoliti da ne silazite
na doruèak u kuænoj hajini,

:26:40
ili da je koristite kao krpu?
:26:43
I hoæete li zapamtiti da ne stavljate
tu tavu...

:26:46
na èistu krpu?
:26:48
Nadam se da Vas nisam
uvrijedila, gospodine.

:26:50
Ne, niste.
Niste, gðo Pearce.

:26:53
- Da li je to sve?
- O, ne, gospodine.

:26:55
Zaista mislim da djevojka ne može
ovo ponovno obuæi.

:26:59
Može li obuæi jednu od onih kineskih
haljina koje ste donijeli iz inozemstva?

:27:03
Naravno, naravno.
Što je to, zaboga?

:27:07
O, ne dirajte to.
Saèuvat æemo ga kao suvenir.

:27:14
Znate, da... ta žena ima
èudno mišljenje o meni.

:27:18
Ja sam... stidljiv, druga sorta ljudi.
:27:21
A ona je i dalje uvjerena da volim
nareðivati, presuðivati i zapovijedati.

:27:25
Kako vi to objašnjavate?
:27:27
- Ne znam stvarno.
- Ni ja.

:27:30
Bojim se da Vam moram reæi, gospodine,
da su nevolje veæ poèele.

:27:33
Tu je smetlar, Alfred Doolittle.
:27:36
Kaže da je njegova kæer ovdje.
Ne sviða mi se kako izgleda.

:27:40
- Uvedite tog nitkova!
- Možda nije nitkov.

:27:42
Naravno da je.
:27:44
- Možda saznamo nešto zanimljivo od njega.
- O djevojci?

:27:47
- Ne. O njegovom dijalektu.
- Doolittle, gospodine.


prev.
next.