Stalag 17
prev.
play.
mark.
next.

:17:00
Vrijeme nije baš naroèito, zar ne?
:17:03
A tako sam se nadao
da æemo vam moæi pružiti bijeli Božiæ,

:17:07
onakav Božiæ kakvog znate.
:17:11
Nisu li to rijeèi što ih je
napisao onaj pametnjakoviæ,

:17:14
koji je ukrao ime
naše prijestolnice,

:17:18
onaj... kako mu ono biješe ime? Berlin.
:17:23
Pogledajte to blato.
:17:25
Nadam se da æete i u proljeæe biti s nama.
Posadit æemo ovdje travu.

:17:34
Možda i sunovrate.
:17:47
Izgleda da nam jutros
nedostaju dvojica.

:17:51
Èudim vam se, gospodo.
:17:55
Ja pokušavam biti vaš prijatelj,
a vi mi stvarate neugodnosti.

:18:00
Ovo bi mi moglo prouzroèiti
neprilike u Glavnom Stožeru.

:18:05
Mogli bi me izvesti pred sud,
nakon godina besprijekorne službe.

:18:12
A vi ne biste željeli
da mi se to dogodi, zar ne?

:18:16
Na sreæu, ova dvojica...
:18:34
Kao što sam rekao, na sreæu,
ova dvojica nisu daleko dospjela.

:18:40
Bili su dovoljno pametni da nam se vrate,
pa je moja vojnièka èast neukaljana.

:18:47
Nitko nikad nije uspio
napustiti Stalag 17.

:18:52
Barem ne živ.

prev.
next.