Stalag 17
prev.
play.
mark.
next.

:14:02
onakav Božiæ kakvog znate.
:14:05
Nisu li to rijeèi što ih je
napisao onaj pametnjakoviæ,

:14:09
koji je ukrao ime
naše prijestolnice,

:14:12
onaj... kako mu ono biješe ime? Berlin.
:14:16
Pogledajte to blato.
:14:18
Nadam se da æete i u proljeæe biti s nama.
Posadit æemo ovdje travu.

:14:25
Možda i sunovrate.
:14:35
Izgleda da nam jutros
nedostaju dvojica.

:14:39
Èudim vam se, gospodo.
:14:42
Ja pokušavam biti vaš prijatelj,
a vi mi stvarate neugodnosti.

:14:46
Ovo bi mi moglo prouzroèiti
neprilike u Glavnom Stožeru.

:14:50
Mogli bi me izvesti pred sud,
nakon godina besprijekorne službe.

:14:56
A vi ne biste željeli
da mi se to dogodi, zar ne?

:14:59
Na sreæu, ova dvojica...
:15:14
Kao što sam rekao, na sreæu,
ova dvojica nisu daleko dospjela.

:15:19
Bili su dovoljno pametni da nam se vrate,
pa je moja vojnièka èast neukaljana.

:15:24
Nitko nikad nije uspio
napustiti Stalag 17.

:15:29
Barem ne živ.
:15:45
- Narednik Hoffman iz barake 4.
- Da, narednièe Hoffman?

:15:49
Kao naèelnik barake,
:15:51
prosvjedujem što su tijela
ostavljena da leže u blatu.

:15:53
- Želite li još nešto?
- Da!

:15:55
Prema odredbama
Ženevske konvencije,

:15:57
poginulim zarobljenicima
valja osigurati pristojan ukop.

:15:59
Naravno. Svjestan sam
odredbi Ženevske konvencije.


prev.
next.