Stalag 17
prev.
play.
mark.
next.

:46:02
sa smrdljivom aktovkom,
u smrdljivom uredu. Je li, Joey?

:46:07
"I piši nam, sine.
Tvoja nam pisma toliko znaèe.

:46:11
"Volimo te svi, tata."
:46:16
To je od tvog tate, Joey.
Evo, uzmi.

:46:19
Sljedeæi put kad budemo pisali tvojima,
znaš li što æemo napisati?

:46:24
Napisat æeš
da ne želiš biti odvjetnik,

:46:27
veæ da želiš biti, recimo, glazbenik.
:46:31
Svirati flautu.
Zar ne, Joey?

:46:42
Proèitala sam u èasopisu sjajan èlanak
o njemaèkim zarobljenièkim logorima.

:46:48
Mama puno èita.
:46:49
Bile su tu slike teniskih terena,
i u èlanku je pisalo da ih u zimu

:46:54
zalede tako da se vi deèki
možete po njima klizati.

:46:57
Pišu li što o našem
lovu na prepelice u Beèkoj šumi?

:47:00
Na neki naèin, drago mi je
što nisi doma, u Americi,

:47:02
jer ovdje je sve racionirano,
na primjer plin i meso.

:47:05
Da ti srce pukne.
:47:07
Što im ne pošaljemo
naše pakete s hranom?

:47:13
- Što kažu svi ti komadi?
- A što komadi obièno kažu?

:47:17
- Daj mi da proèitam jedno.
- Škodilo bi ti, Živino.

:47:21
Hej, pa ovo je napisano strojem!
To je od banke!

:47:27
Pa što i ako je od banke?
Ipak je pismo.

:47:31
Eto, žele treæu ratu
za automobil.

:47:34
Žele i èetvrtu, i petu,
i šestu i sedmu...

:47:38
...dakle, žele automobil.
:47:40
Zlatousti Shapiro.
Tko bi rekao?

:47:45
- Ja vjerujem.
- Što vjeruješ?

:47:47
Moja žena. Kaže:
"Dušo, neæeš vjerovati,

:47:50
ali našla sam preslatku
bebu na našem pragu,

:47:53
i odluèila sam je zadržati.
:47:55
Neæeš vjerovati, ali beba ima
pljunute moje oèi i nos."

:47:59
Zašto stalno ponavlja
da ja neæu vjerovati? Ja joj vjerujem.


prev.
next.