Bus Stop
prev.
play.
mark.
next.

:32:02
- Trebamo malo zraka.
- Mladièu, ne dopuštam goste...

:32:07
Diži se iz kreveta.
Parada poèinje u 10.30.

:32:11
- Ne želim neprilike.
- Otkud znam da ste zaruèeni?

:32:15
Cherry, probudi se
i reci joj da me znaš.

:32:18
Što?
:32:20
- Oh, to si ti!
- Eto vidite, poznaje me.

:32:24
Za ime...
Ne znam što se dogaða...

:32:28
Hajde. Moramo krenuti.
:32:31
Danas èemo se vjenèati.
Imamo mnogo posla.

:32:34
Što ti pada na pamet
da tako upadneš?

:32:37
- Koliko je sati?
- Prošlo je 9. Budan sam veè satima.

:32:42
Devet!
A legla sam tek u pet!

:32:45
U pet? Nije ni èudno
da si tako blijeda.

:32:51
Cherry, znaš što je ono tamo?
To ti je sunce.

:32:55
Izlazi!
Z vat èu policiju.

:32:58
Ne smiješ
tako dugo bdjeti.

:33:00
Kad doðemo na ranè, u krpe èemo
svake veèeri u pola osam.

:33:05
Da nešto razjasnimo.
:33:08
Nije mi ni na kraj pameti
da se udam za tebe.

:33:11
- Zato si to izbij iz glave.
- O tome èemo usput.

:33:16
Znaš, problem je
samo u tome...

:33:18
...što nije bilo vremena
da te privuèe moja pamet.

:33:23
O tvojoj pameti znam
sve što me zanima.

:33:27
Znam Govor u Gettysburgu.
:33:29
Upadaš tu kao divlji Indijanac.
:33:34
Cherry?
:33:36
Što?
:33:39
"Prije osamdeset sedam ljeta
naši oci stvoriše novu naciju...

:33:44
...utemeljenu na tezi da su
svi ljudi stvoreni jednaki.

:33:50
Sada smo usred
graðanskog rata...

:33:52
...koji èe pokazati može li
takva nacija dugo opstati.

:33:57
- Susreèemo se na bojišnici... "
- Mrzim parade. Ne idem.


prev.
next.