Persona
prev.
play.
mark.
next.

1:01:00
Ti si takoðe voljena.
Izgraðuješ malo drugarstvo.

1:01:05
Ono stvara sigurnost. Shvataš
moguænost istrajavanja, nije li tako?

1:01:12
Kako mogu da kažem sve što sam mislio
da ne izgubim put, da ti ne dosadim?

1:01:26
Volim te, isto koliko sam te voleo i pre.
1:01:37
Ne, nemoj biti tako zabrinuta, dragi moj.
Imamo jedno drugo.

1:01:42
Imamo veru,
znamo misli jedno drugom.

1:01:45
Volimo jedno drugo.
To je istina zar ne?

1:01:49
Napor je ono što je najbitnije,
a ne ono što postignemo. Zar ne?

1:01:56
Da vidimo jedno drugo kao decu.
Namuèenu, bespomoænu, usamljenu decu.

1:02:00
- Elizabet.
- Reci deèaku da uskoro dolazim.

1:02:06
Mama je bolesna,
ali èezne za svojim deèkiæem.

1:02:10
Ne zaboravi da mu kupiš poklon.
Od mame, zapamti.

1:02:15
Znaš da oseæam
takvu nežnost prema tebi.

1:02:21
To je teško podneti.
1:02:25
Ne znam šta da èinim
sa svojom nežnošæu.

1:02:29
Živim od tvoje nežnosti.
1:02:33
Elizabet, voliš li da budeš sa mnom?
Je l’ lepo?

1:02:41
- Ti si divan ljubavnik. Znaš.
- Draga moja...

1:02:47
Anesteziraj me... baci me!
1:02:51
Ne, ne mogu, ne mogu više da podnesem!
1:02:54
Ostavi me na miru!
Šteta je, prava šteta!

1:02:58
Ostavi me na miru!
Hladna sam i trula i ravnodušna!


prev.
next.