The Conversation
prev.
play.
mark.
next.

1:25:42
Kad god vidim nekog od tih
staraca, uvek mislim isto.

1:25:48
Šta misliš? -Uvek mislim da
je on nekad bio neèije dete.

1:25:55
Zaista mislim kako je
nekad bio neèije dete.

1:26:01
l imao je majku i oca
koji su ga voleli.

1:26:04
l sad je tu, polumrtav
na klupi u parku.

1:26:08
l gde su sad njegovi majka
otac i svi roðaci?

1:26:14
Svejedno to je ono
što uvek mislim.

1:26:18
Ja uvek pomislim na
to kako je bio štrajk novinara

1:26:21
i više je tih staraca umrlo.
50 ih se smrzlo u jednoj noæi.

1:26:27
Samo zato što nije bilo novina?
-Zaista. One ih greju.

1:26:33
To je grozno.
1:26:36
Ko je uopšte zapoèeo
taj razgovor? -Ti.

1:26:42
Nisam. -Jesi.
Samo se ne seæaš.

1:26:48
Mark, u redu je, možemo da
razgovaramo. -Ne mogu da izdržim.

1:26:53
Ne mogu više da izdržim.
-Rasplakaæeš me.

1:26:59
Znam, dušo. I sebe æu.
-Ne, nemoj. -O Bože.


prev.
next.