:44:03
Cijelo to vrijeme
ljudi su mi dolazili i pitali me:
:44:07
"Veleèasni, kako vi moete ivjeti
u tako malom gradu?"
:44:10
"Tako daleko od vreve i
svih zbivanja 20. stoljeæa."
:44:14
Rekao sam im:
"Ne biste me to nikad pitali"
:44:18
"kad bi vi mogli, samo na jedan tren,
osjetiti obiteljsko zajednitvo"
:44:23
"koje proistjeèe iz spoznaje da su
svi nai ivoti meðusobno povezani."
:44:29
"Da mi svi osjeæamo iste radosti,
iste tuge i da mi brinemo."
:44:37
"Svatko od nas
brine jedno o drugome."
:44:40
Rekao sam im: "Ja se tamo
osjeæam blii svom Gospodinu."
:44:46
"Osjeæam se blii i sigurniji
meðu svojim ljudima."
:44:52
"I mislim da se oni
osjeæaju blii meni."
:44:56
"Tamo se nama Gospodin raduje."
:45:00
"I tamo æu ja i ostati."
Zato ne uzmete malo kolaèa?
:45:11
Gradsko vijeæe ne namjerava popustiti
zahtjevima nekolicine studenata.
:45:16
Eleanor i ja smo potpuno sigurni da
taj mladiæ namjerava organizirati ples.
:45:21
- Neæe ovdje biti nikakvog plesa!
- Zar æe on nama nareðivati?
:45:24
Ako je tako, vrlo brzo æe
sva naa mjerila bila pogaena!
:45:28
- Uspanièarili su se!
- Upadaj!
:45:30
- Okupit æe cijelo vijeæe!
- Na taj sastanak æu sigurno otiæi!
:45:33
Idemo preko granice
da biste vidjeli to proputate.
:45:37
Willarde, neæe se tuæi?
:45:39
- Ja se ne tuèem!
- Kao to ni ja ne diem!