:12:01
To su bila
divna pisma.
:12:03
Ozbiljno?
:12:04
Ozbiljno.
:12:05
Nisam ba siguran
za pravopis.
:12:08
Koga je briga
kako pie?
:12:11
Bilo je...
:12:14
Bilo je mnogo osjeæaja
u tim rijeèima.
:12:19
Stvarno mi je ao zbog toga
to ti se dogodilo, Ronnie.
:12:23
Mama me je pozvala
u kolu i javila mi.
:12:27
Bila sam okirana.
:12:30
Htjela sam da...
:12:33
ti pruim ruke i
pomognem ti.
:12:37
Ali...
:12:38
bilo je tako
frustirajuæe,
:12:40
jednostavno sam...
:12:41
stajala u hodniku
svlaèionice i tresla se.
:12:46
Nisam mogla
nita reæi.
:12:49
Donna...
:12:50
uh, trae te
u Locklinu.
:12:53
Ne mogu sada,
Jeff. Kasnije.
:12:55
Pa, ne zaboravi
na sastanak.
:12:57
Da, 9:00?
:12:58
Da,. Hvala.
:13:01
Oprosti.
:13:02
Stvarno si zauzeta, ha?
:13:03
Imamo sutra demonstracije
u Kent State-u.
:13:06
Ja sam u
organizaciji komiteta.
:13:08
Kent State.
Èuo sam za to.
:13:10
Bilo je... Isuse...
strano.
:13:12
Strano je.
:13:13
Kada sam vidjela djevojku
:13:15
kako lei u lokvi krvi
u Kent State-u,
:13:18
stalno sam mislila
na taj poster
:13:21
djece koja su
ubijena u My Lai-u.
:13:23
I samo sam mislila
na tebe tamo...
:13:27
i sve deèke
koji su poginuli,
:13:29
koji su rtvovali
svoja tijela...
:13:34
i svoje umove.
:13:37
Taj rat je
pogrean, Ronnie.
:13:39
Toliko je pogrean.
:13:41
Morala sam
uèiniti neto.
:13:46
Ne trebaju
nam oruja
:13:51
Trebaju nam
ruke u zagrljaju
:13:57
I ne trebaju
nam bombe...