The Gods Must Be Crazy II
prev.
play.
mark.
next.

:22:03
- Eventualno.
- Možda sutra, možda preksutra.

:22:08
Jel' to neki lav?
:22:12
- Mogu da ih èujem.
- Spuštaj konopac. Želim da se popnem gore.

:22:16
- Neæe oni da nas ometaju.
- Ti si okej.

:22:18
- Ometaju me sada ovde dole.
- Ne idu ovim putem.

:22:23
A šta je sa eventualno?
:22:25
Nemoj ti njima da smetaš,
neæe ni oni tebi.

:22:29
- A ako su gladni?
- Daleko su odavde.

:22:39
- Ovde vrvi od divljih životinja.
- Nemoj ti njima da smetaš, neæe ni oni tebi.

:22:44
Ne smetam ja njima.
:22:50
Jedan balavi u mene.
:22:52
- To je hijena. One uvek balave.
- Pa?

:22:57
Ignoriši je. Nemoj da se smešiš na nju.
ako vidi tvoje zube...

:23:00
...mogla bi da pomisli da joj pretiš.
- Pusti me da se popnem.

:23:12
- Ti uživaš u ovome.
- Da.

:23:14
- Zašto se i ti ne opustiš i poèneš da uživaš?
- Uživam?

:23:17
- Divlje životinje, bez hrane i vode.
- Bez sobne posluge.

:23:22
Da, nema ni vodovoda.
Ono što mi treba je vodovod. Sada.

:23:26
- Idi iza tog èestara.
- Sama? Lavovi su na tom putu.

:23:30
- Oni su veoma daleko i ako im ne budeš dosaðivala...
- Neæe ni oni meni. Znam, znam.

:23:39
- Kako da se spustim?
- Kako si se popela?

:23:42
- Lavovi su rikali.
- Nisu to bili lavovi.

:23:45
To je bila hijena koja se odjavljuje.
:23:50
Taèno.
:23:54
Èekaj, samo malo.
Okreni leða.

:23:57
- Podigni me.
- Ne mogu. Negde zapinje.


prev.
next.