Alive
prev.
play.
mark.
next.

:55:03
Odvratno je. Pa što?
:55:06
Da imam ranu koja se zagnojila
isprao bi je, premda je to odvratno.

:55:11
Uèinio bih to.
Ali te ne bih pojeo.

:55:13
Prestani!
-Oprosti!

:55:15
Vjeruješ li da duša napušta
tijelo kad umremo?

:55:18
Ne znam. Nisam sveæenik.
-U redu.

:55:22
Ne želim razgovarati o tome.
-Moraš. Umiremo od gladi.

:55:26
Ako je duša napustila tijelo,
tada je ovo samo leš.

:55:31
To je poèetak kraja.
:55:33
Ono vani u snijegu
obièno je meso. Hrana.

:55:39
Neæu to uèiniti. Radije bih umro.
Bojao bih se Boga kad bih to uèinio.

:55:44
On nas je doveo u taj položaj.
:55:46
Možda zato da nas iskuša. Da vidi
hoæemo li ostati civilizirani.

:55:52
Bogu nije stalo...
-Kako ti znaš?

:55:56
Pusti neka Tintin govori.
On uvijek samo šuti.

:55:59
Uvijek sam mislio da nas Bog želi
nagovoriti da se borimo za život.

:56:04
Pod svaku cijenu?
-Ne.

:56:06
Ne smijemo ubijati nedužne
kako bismo mi živjeli.

:56:09
Što æe se dogoditi s našom nevinošæu
ako preživimo kao kanibali?

:56:15
Žao mi je, ali ja ne mogu.
-Slažem se.

:56:19
Neæu to moæi.
Kako æemo se vratiti obiteljima?

:56:24
Vratit æeš se živ.
Mislim da æe im to biti draže.

:56:29
Roberto, odrezat æeš meso s
ljudskog tijela i pojesti ga?

:56:43
Nitko od nas ne
može odluèiti takvo što.

:56:45
Sami smo.
-Mogli bismo biti i na Mjesecu.

:56:51
Valjda su u prošlosti postojale
takve situacije. Prvi ljudi.

:56:56
Ne znam. Ništa nam ne
preostaje osim molitve.


prev.
next.